U povodu 100. Obljetnice osnutka Vojske Bezgrešne u subotu, 23. rujna u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga održana je svečana akademiju. Crkvu su u ranim popodnevnim satima ispunili članovi Vojske Bezgrešne koji su se u prigodi proslave okupili na Prvome nacionalnom susretu na Svetom Duhu u Zagrebu. Akademiji su nazočili i provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević i provincijalni ministar Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca fra Milan Kos, nacionalni duhovni asistenti Vojske Bezgrešne u Hrvatskoj fra Zdravko Tuba i u Bosni i Hercegovini vlč. Vladislav Žarko Ošap, generalni definitor Reda franjevaca konventualaca za Srednju Europu fra Miljenko Hontić. Također akademiji su nazočili i mnogobrojni hrvatski i slovenski franjevci konventualci o proslavi Dana hrvatske provincije.

Na akademiji posebno se prisjetilo fra Ante Gašparića (1932.-2015.) neumornog širitelja Vojske Bezgrešne komu je posvećen i prvi svezak „Spisa sv. Maksimilijana Kolbea“ koji je objavljen uoči same proslave.

Pozdravljajući okupljene, provincijal fra Josip Blažević je podsjećajući na čovjeka koji je  iskoraknuo iz stroja u paklu Auschwitza, sv. Maksimilijana M. Kolbea (1894.–1941.) naglasio, kako on nije bio nikakav „nadčovjek“. Još manje je bio preziratelj života ili kamikaza. „On je volio život, prihvaćao ga kao Božji dar. Nije ga izlagao pogibli, ludim vožnjama, cigaretama, alkoholu ili drogama. Ali kad mu se pružila prilika darovati svoj život u zamjenu za život bližnjega, oca jedne obitelji, hrabro je iskoraknuo iz stroja. Njegovi spisi, koje danas predstavljamo, otkrivaju nam duh koji ga je pokretao“.

Iskoraknuti iz hedonističkog stroja u kojeg nas je sunovratilo suvremeno sekularizirano društvo, iskoraknuti iz klišeizirane uloge koju nam je inscenirala sredina u kojoj živimo, iskoraknuti iz baruština malograđanštine i potrošačkog mentaliteta kojim nas zatupljuju reklame, iskoraknuti u obilje života (usp. Iv 10,11) pod cijenu žrtvovanja vlastitog života, herojski je čin za koji u sebi ne nalazimo snage a bez kojega nismo dostojni života, posvijestio je Blažević, te nastavio „ako želimo da naš život postane plodonosan, moramo iskoraknuti! Moramo napraviti prvi korak. Možda ne odmah veliki, poput Kolbeovog, nego prvi, lagani, mali. Svakom gigantskom iskoraku najprije prethode mali, lagani, prvi koraci. Svakom velikom padu prethode sitni, mali, padovi. Vrijedi isti zakon i na području svetosti“. Podsjetio je, kako je sv. Maksimilijan putokaz svima koji traže smisao svoga života. „Današnji svijet vapi za svjedocima koji će utjeloviti evanđelje poput sv. Maksimilijana Kolbea, Božju riječ učiniti ‘vidljivom’ i ‘opipljivom’. Sv. Maksimilijan Kolbe zorno je posvjedočio kako čovjek može ostati slobodan i u bunkeru Auschwitza, baš kao što je moguće i na slobodi vegetirati neslobodan, ovisan o Internetu i provodima, o svojim strastima, porocima, i zlim nagnućima. Istinska sloboda ostvaruje se kroz sebedarnu ljubav. Smisao kršćanskog života nije tek nasljedovanje Krista, nego preobrazba u Krista, postati ‘alter Chiristus’, drugi Krist, kako bi obožili ljudsku narav i oplemenili ovaj svijet“, rekao je fra Blažević, te ukazao na knjigu Raffaela Di Muro „Trijumf ljubavi“ koja je tiskana za ovu prigodu.

Promicatelj Udruge Vojska Bezgrešne u Bosni i Hercegovini vlč. Vladislav Žarko Ošap prisjetio se početaka oživljavanja rada udruge u Hrvatskoj poglavito zahvaljujući fra Gašpariću, kada su se u učlanjivati i zainteresirani iz BiH, gdje pak od 2006. počinje djelovati Nacionalni centar Vojske Bezgrešne. Pojasnio je, kako je to započelo u Drvaru gdje je tada bio župnik. „Moja želja kao župnika o proslavi 100 godina župe bila je, da proslava ne bude nešto što traje tek nekoliko dana, nego da nešto ostane i tako je došlo do pokretanja Vojske Bezgrešne u BiH koja danas u 40 župa ima oko 900 članova“.

Počelo prije stotinu godina šestoricom prevođeni fra Maksimilijanom, a danas govorimo o šest milijuna. No, nastavio je „mi dobro znamo da brojevi ne znače, ne ću reći ništa, no nije važan broj, nego duh. A po čemu se jedna udruga može mjeriti? Snaga udruge počiva na duhu i svetosti utemeljitelja. A može li netko biti veći iz naših redova, nego onaj za koga se kaže da je ljubavlju i sebedarjem u Drugom svjetskom ratu, u vrijeme zločina spasio obraz čovjeka? Bogu hvala da mi pripadamo tomu duhu, i da u nama djeluje i da smo vođeni upravo njegovim riječima i poticajima da nema toga dobroga djela kojega ne može učiniti uz pomoć Bezgrešne. Tu je naša nada i naša sigurnost upravo u ovakvom svijetu. Neka nas prati duh, da čujemo Maksimilijana i danas“.

U nastavku akademije prikazan je film „Militia Imaculatae“ u produkciji Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca u produkciji Studio Siposh.

U uvodnoj riječi provincijal Slovenske provincije fra Milan Kos je istaknuo, kako je nedavno u Sloveniji održan susret članova Vojske Bezgrešne. Tom prigodom, a o 100. obljetnici utemeljenja Vojske Bezgrešne prema idejnom projektu fra Danila Holca, OFMConv. napravljen je 6′ film o sv. Maksimilijanu Kolbeu i Vojsci Bezgrešne. Hrvatski franjevci konventualci iskazali su želju da se film prevede na hrvatski jezik.

Radosni smo radi toga. Pogledajte i vi film, predložite ga i drugima, možda nekoga oduševite za Kolbea i Bezgrešnu, te tako bude pravi apostoli Bezgrešne, rekao je fra Kos.

Na akademiji je pročelnik Katedre dogmatske teologije KBF-a i predstojnik Hrvatskoga mariološkoga instituta dr. sc. fra Ivan Karlić, OFMConv. predstavio upravo tiskan prvi svezak „Spisa sv. Maksimilijana Kolbea“ u kojem su na nešto manje od 1400 stranica sakupljena Kolbeova pisma.

Znakovitim je ukazao na podudarnost, da se „Spisi“ u hrvatskom prijevodu objavljuju o  100. obljetnici utemeljenja Vojske Bezgrešne koju je utemeljio sv. Maksimilijan Kolbe kako bi promicao ljubav prema Bogu, ljubav prema Bezgrešnoj i ljubav prema svim ljudima.

Naglasio je, djelo pruža puno informacija za rekonstrukciju i produbljivanje životnih zbivanja oko sv. Maksimilijana, ali jednako tako pruža i otkriva dubine Kolbeovog unutarnjeg duhovnoga života i danas nama daje prigodu aktualizirati, posadašnjiti njegov apostolat, njegovo poslanje, njegove namisli, ideje. „Sve to je bogata baština koja se nudi na hrvatskom jeziku za članove Vojske Bezgrešne, ali i za svakog čovjeka, vjernika koji želi učiniti nešto dobro za sebe i nešto dobro za svog bližnjeg“ rekao je Karlić, te podsjetio kako su ti „Spisi“ do danas bili dostupni na samo četiri jezika: na poljskom, talijanskom, španjolskom i engleskom.

U Kolbeovim spisima nalazimo pisma, zapise, kronike, razna Kolbeova razmatranja i sve to razvrstano kronološkim redom za svaku od ovih kategorija. „Kronološki sadržaj je od velike pomoći i od velike važnosti. Čitajući ove tekstove i razmatrajući poniremo u duboko duhovno iskustvo sv. Maksimilijana, počevši od osnutka Vojske Bezgrešne, izdavanje ‘Viteza Bezgrešne’, izgradnje gradova Bezgrešne u Poljskoj i u Japanu, pa sve do dramatičnog uhićenja u Auschwitzu gdje je završio kao mučenik ljubavlju“.

Na pitanje „zašto i čemu spisi, odnosno čemu oni danas služe“ posvijestio je, kako u današnje vrijeme u kojem je moderni čovjek opijen individualizmom, egoizmom i relativiziranim vrijednostima, jer je došlo do konfuzne spoznaje o svojoj slobodi vanja unijeti zrno evanđelja, a to je temeljno poslanje Crkve i kršćana.

Jedan  od odgovora na problematiku suvremenoga svijeta i suvremenog čovjeka svako su ovi „Spisi“. Ne samo zato što u njima nalazimo problematiku sličnu današnjoj, Kolbeovi spisi odgovor su posebice za naše vrijeme jer prije svega u njima susrećemo čovjeka, velikog čovjeka, redovnika, svećenika, konačno susrećemo sveca koji je itekako znao biti okrenut svome svijetu, ali u isto vrijeme znao se uzdignuti iznad toga svijeta znao se okrenuti Bogu, i u Bogu nalaziti nadahnuće za odgovore na problematiku svoga svijeta, svoga vremena, svoga čovjeka. Zato bi se usudio reći, da nas ovi Kolbeovi spisi potiču da svoj duh okrenemo problematici koju živimo, ali u isto vrijeme da se okrenemo prema onome što je Božje, da se okrenemo prema Isusu Kristu, i njegovoj Majci Mariji kako bi tom zemaljskom ucijepili nešto posebno, kako bi tom zemaljskom dali drugačiji okus, okus evanđeoske, kristovske, marijanske ljubavi. A ljubav je snažna i dugotrajna samo odmah kada je u Bogu utemeljena, kada koristi ona sredstva koja su u suglasju sa evanđeljem, To je mudrost koju je sv. Maksimilijan našao i živio do kraja, naglasio je Karlić, te dodao uvjerenje kako su djela poput „Spisa“ obogaćenje za hrvatsku, društvenu, teološku, duhovnu i kulturnu scenu.

Na kraju akademije riječ zahvale izrekao je nacionalni duhovni asistent Vojske Bezgrešne fra Zdravko Tuba.

Stil života sv. Maksimilijana nas uči prihvatiti ono što je bilo temelj u njegovom životu: molitva i posveta Bezgrešnoj. Ovo je mjesto gdje snovi postaju stvarnost. Put od molitve do misije. Apostolat koji nema limita, vremena ni mjesta. Evangelizacijsko djelovanje Crkve nastavak  je Marijina majčinskoga poslanja. Vojska Bezgrešne znači „uvesti Mariju u srca“, kako bi ondje vršila svoje duhovno majčinstvo: „lijepa li poslanja, zar ne“ – reći će sv. Maksimilijan. U liku Bezgrešne možemo prepoznati sebe. Možemo uvidjeti koji je naš poziv. Što je onda potrebno, pita se sv. Maksimilijan  i daje odgovor: Mi, naše duše, duhovno obogaćivanje, rast u milosti, to jest – svetosti! Ne varajmo se! Ni stručnost ni naobrazba ni veliko znanje – sve to nije bitno, sve to pripada drugom redu vrijednosti. Pravi je napredak ili duhovan, ili ga nema. Ako sve to što mi danas radimo, sutra nestane, ako nas vjetar raznese kao lišće u jesen, neće biti neuspjeh ako ponesemo sa sobom izgrađene duše, prožete svetošću, uvijek predane volji Boga i Bezgrešne. To je trajno cvjetanje, bujanje života i pod prijetnjom progonstva i u vatri trpljenja i u plamenovima kušnje. Sve što mi radimo ide za tim da posvetimo sebe kako bi – izražavajući dobrotu i svetost, ljubav i snagu – prenijeli iskre Božje dobrote na sve duše. Samo živa vatra svijetli i grije. Od života se prenosi život. Samo ljubav stvara, poručio je fra Tuba, te zahvalio svima koji rade na promicanju Vojske Bezgrešne u Hrvatskoj.

Odlomke iz „Spisa“ kazivao je fra Ivan Bradarić, a u glazbenom djelu sudjelovali su sopranistica Adela Golac Rilović i dirigent i korepetitor Sion Dešpalj, a program je vodila Tanja Popec.

Tekst: Marija Belošević
Foto: Vlado Badrov / Josip Blažević