Predragi članovi Vojske Bezgrešne, brate i sestro u Kristu!
Bog nam daruje zemaljski život u vremenu, On nam se daruje u vremenu našega života. Po Njemu je i život i vrijeme dar. Primili smo ga iz Njegove ruke, živimo ga u sigurnosti Njegove ruke u ovom vremenu, vremenu korizme, pripreme za Uskrs. Vremenu često nazvanom posebnom vremenu. Vremenu, kada se toliko toga događa u našem osobnom i obiteljskom životu, životu župne zajednice, domovine, svijeta… Doživimo ga darovanim vremenom kako bismo događaje doživljene ovih dana i mjeseci mogli promatrati iz perspektive Božjega pogleda.
Sve je nekako drugačije. Proživljavamo iskustvo ljudske povijesti koje još nismo imali u svojem životu. Jedan mali nevidljivi virus zaustavlja kolotečinu svijeta. Užurbanost, planiranja i programiranja nekako nam ostaju nedorečeni. Vlada neizvjesnost, nesigurnost. Dolaze nam pitanja: do kada će sve ovo trajati? Uistinu, danas više nego ikada može se živjeti istinska misao: Ako Bog da!
Bili smo svjedoci događaja koji se još nikada nije dogodio u povijesti Crkve. Dana 27. ožujka molitva pape Franje i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu na praznom Trgu sv. Petra u Rimu te podjela blagoslova „Urbi et orbi“. Papa Franjo izgovorio je riječi Isusa Krista: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ I nastavio: „Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim planetarnim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo neustrašivo dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: ‘Probudi se Gospodine!’ Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo pustili da se uspava i napustili ono što jača, podupire i daje snagu našemu životu i našoj zajednici. Oluja je razotkrilo sve nakane da se „spakira“ i zaboravi ono što je hranilo dušu naših narodâ; sve one pokušaje da ih se umrtvi prividno „spasonosnim“ navikama koje nas ne mogu vratiti korijenima i prizvati sjećanja naših pređa, oduzimajući nam tako imunitet potreban za suočavanje s protivštinama. S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj „ego“ uvijek zaokupljen vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći, rekao je Papa u nagovoru prije blagoslova gradu i svijetu.”
Znamo da je zahtijevno življenje života putovanje koje zahtjeva napor. Mukotrpan je put dolaska do cilja, do pogleda na situaciju iz perspektive Božjega pogleda. Potreban je pogled očima vjere. Unatoč zahtjevnosti nemojmo se obeshrabriti. Naša Majka, Blažena Djevica Marija, prije nego je postavila pitanje biva utješena riječima: ,,Raduj se, ne boj se”, a na pitanje: ,,Kako će to biti?” dobiva odgovor da će Duh Sveti sići na Nju i da će je zasjeniti sila Svevišnjega. Duh Sveti će nas poput Nje zasjeniti, ohrabriti, snažiti, voditi do osmišljenja života darovana iz Božje ruke i primljena sa svim iz Njegove ruke što je potrebno za naš život.
Jedan od darova za siguran, radostan i od Boga blagoslovljen život je Čudotvorna medaljica – Božji dar po Bezgrešnoj. Nosimo je, obnovimo u ovim danima svoje predanje Njoj i stavimo svoj život u ruke Bezgrešne. Medaljicu je Bezgrešna darovala u vremenu sličnom našem današnjem. Možemo ga se prisjetiti s ovih nekoliko rečenica iz knjige Skroviti život Katarine Laboure (A. Bernet, str. 197. – 205.): ,,Prvi uzorci Čudotvorne medaljice bilisu izrađeni početkom ožujka 1832., uoči korizme…
No, 27. veljače 1832., brojni pariši liječnici, koji su bili pozvani k bolesnicima, osjetili su snažnu zabrinutost. Pacijenti koje su oni pregledavali imali su identične simptome… Premda nikada nisu vidjeli takve simptome, nitko od liječnika nije sumnjao u pojavu: radi se o smrtonosnoj koleri… Početkom veljače 1832. bolest se proširila između Francuske i Engleske, uvukla se duboko i u sam Pariz. Nastupili su vrlo teški dani i mjeseci za cijelu zemlju i sam njezin glavni grad. Nakon što je 30. lipnja 1832. dobio prve medaljice svećenik Aladel, duhovnik sv. Katarine Laboure, uručuje jednu mons. Quelenu, nadbiskupu… Poslije njega lazaristi i kćeri kršćanske ljubavi bili su prvi koji su dobili medaljice. Kćeri kršćanske ljubavi, koje su bile posvuda, u Parizu i u Francuskoj, u tim žalosnim satima epidemije, njegujući bolesnike, bdijući kod umirućih, tješeći ožalošćene daruju svakom bolesniku medaljicu. Gdje god je bila događala su se nevjerojatna i neočekivana čuda. Prvenstveno je bila preporučena kao zaštita protiv epodemije, a pokazala se moćnom ne samo protiv kolere, nego protiv svih zala – tjelesnih i duhovnih – protiv svih pogibelji.”
Utecimo se Bezgrešnoj, budimo poput sv. Maksimilijana Kolbea svjedoci Božje ljubavi u svijetu po zagovoru Bezgrešne, molimo svakodnevno:
O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni.
o. Zdravko Tuba, nacionalni asistent Vojske Bezgrešne
