Čudotvorna medaljica – dar Bezgrešne

Dana 27. studenoga 1830. godine bijaše subota uoči prve nedjelje Došašća.

“U pola šest poslije podne, dok sam u dubokoj tišini meditirala, učinilo mi se da s desne strane kapelice čujem šum, kao šuštanje svilene haljine. Usmjerivši pogled na tu stranu, ugledah Presvetu Djevicu u visini slike svetoga Josipa. Bila je srednjega rasta, a toliko lijepa da mi je nemoguće to opisati. Stajala je obučena u svilenu haljinu boje bijele zore, bez ovratnika i glatkih rukava. S glave se sve do nogu spuštala bijela koprena. Lice joj je bilo poprilično otkriveno, a noge su joj oslonjene na zemaljskoj kugli, ili bolje – na polovici kugle, jer od nje vidjeh samo toliko. U rukama, uzdignutim u visini pojasa, na prirodan je način držala drugu, manju zemaljsku kuglu koja je predstavljala svemir. Oči su joj bile uprte u nebo, a lice joj je bilo izvanredno lijepo, ne bih ga mogla opisati·….

Odjednom, na njenim prstima primijetila sam prstenje ukrašeno dragim kamenjem, jedan prsten ljepši od drugoga; jedno prstenje bilo je veće, drugo manje, isijavajući pri tom zrake koje bijahu jedne ljepše od drugih. Zrake su izlazile iz dragog kamenja. Veće je isijavalo dulje zrake koje su se neprestano povećavale, a ono manje kraće zrake koje su se manje povećavale tako da je čitava unutrašnjost bila toliko ispunjena da joj više nisam mogla vidjeti noge.

Nemoguće je izreći sve što sam osjetila i ono što sam naučila u trenutku kada je Sveta Djevica zemljinu kuglu uručila našem Gospodinu. Ne bih to znala izraziti. U trenutku kada sam je promatrala Presveta Djevica spustila je oči k meni i ja začuh glas koji mi reče: Ova kugla koju vidiš predstavlja cijeli svijet, posebno Francusku i svaku pojedinu osobu… Ne mogu iskazati što sam tada osjećala i vidjela, opisati ljepotu i sjaj tako divnih zraka koje su sjale!… Djevica dometnu: One su simbol milosti koje izlijevam na one koji me traže. Nakon ovog shvatih kako je lijepo moliti se Svetoj Djevici i koliko je Ona velikodušna prema svima koji joj se mole. O kolike li milosti dijeli onima koji ih od nje traže i koliku radost Ona osjeća dok ih pruža.

U svojoj zabilješci olovkom opisuje broj prstena. Tri na svakom prstu. Dakle, petnaest na jednoj ruci te spominje da je ostala iznenađena kako iz nekih prstena ne izlaze zrake. Čula je Marijin odgovor: Kamenje koje ostaje u sjeni predstavlja simbol milosti što ih nitko od mene ne traži.”

“U tom trenutku, bila sam i nisam bila. Osjećala sam, da se stvorio okvir okolo Presvete Djevice, pomalo ovalan, u kojem su se, u obliku polukruga, mogle pročitati ove riječi, od Marijine desne do njene lijeve ruke, zlatnim slovima napisane: ‘O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’. Potom začuh glas koji mi reče: Daj izraditi  medaljicu po ovome uzoru. Svi oni koje će je nositi oko vrata dobit će velike milosti. Milosti će biti mnoge za one koji će je nositi s vjerom.

Istog trenutka učini mi se da se okvir okrenuo. Ugledah naličje medaljice. Zabrinuta da saznam što se nalazi na naličju medaljice jednog dana nakon duge molitve začujem glas koji mi govori: Nalazi se slovo M, Marijin monogram a iznad njega se nalazio križ. Temelj križa bijaše crta ili slovo I, Isusov monogram. Ispod tih dvaju monograma bijahu Presveta Srca Isusa i Marije; prvo je bilo okruženo trnovom krunom, a drugo probodeno mačem”.”

Govoriti o Čudotvornoj medljici nije pričati o kakvom ukrasu, srećonoši ili magijskoj tvorevini, niti “stolu” spasenja s kojeg se, u teškim trenucima života, “grabi” bez vjere u Boga i moralnosti života. U ovoj knjizi se razmatra dostojanstvo, privilegiji i poslanje Marijino, te se tu mogu upijati i Marijine pouke. Promatrajući Čudotvornu medaljicu gledamo komadić metala, često vrlo male vrijednosti, ali to je simbol, stijeg, a svaki stijeg, ma kako skroman bio, predstavlja nečiju domovinu, nešto sveto. Dakle, nosimo Čudotvornu medaljicu oko vrata ili u torbi, ali je nosimo s vjerom i molimo s ljubavlju:»O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo, i za one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve, i za sve one koji su tebi preporučeni». Bezgrešna koja bdije nad nama kao nad svojom djecom učinit će ono najbolje kada se najmanje nadamo. Sveti Maksimilijan Kolbe je govorio:»Samo ljubav stvara»! Ovo malo djelo stvoreno je s ljubavlju i željom da svakom bratu i sestri u Kristu uputi pozdrav što ću ga izraziti riječima koje rimska liturgija određuje za pristup misi o blagdanu Čudotvorne medaljice, 27. studenog: “Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome čelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima” (Izl 13,9). Čudotvorna medaljica je znak privilegijâ što ih je Bog podario po Bezgrešnoj – Blaženoj Djevici Mariji. Živimo, mislimo i djelujemo u jedinstvu s Bezgrešnom i Njenim željama. Ona će nas dovesti Srcu Isusovu!