Tijekom godina studija fra Maksimilijan Kolbe istražuje ciljeve MI, napose pomoću molitve, kao i prikazivanjem vlastitih trpljenja.
U ljeto 1919., nakon što je s velikim uspjehom završio studij te još prošle godine 28. travnja bio zaređen za svećenika, o. Kolbe vraća se u Poljsku – u Krakow. Ovdje ga, unatoč osjetljiva zdravlja (imao je samo jednu plućnu polovicu koja nije bila posve zdrava), ljubav potiče na naglo širenje apostolskoga rada: poučava povijest Crkve na teološkoj bogosloviji u Krakowu, ispovijeda, odlazi propovijedati u obližnja sela te posvuda utemeljuje ogranke MI: u sjemeništima, u školama, pa i samim vojarnama; održava katehetske skupove, organizira pokretnu biblioteku. Nakon 12 mjeseci intenzivne zauzetosti neizbježno slijedi dug oporavak u sanatoriju u mjestu Zakopane gdje – unatoč apsolutnoj liječničkoj zabrani bilo kakve aktivnosti – ne uspijeva odbiti zahtjev za održavanjem niza predavanja o vjeri unutar sanatorija, što su mu ga uputili neki sveučilištarci.
Uz oporavak u sanatoriju i rekonvalsecenciju stiže mjesec studeni g. 1921. U svojoj velikoj ljubavi prema svoj braći osjeća potrebu prenijeti evanđeosku poruku što većemu broju ljudi. Radi toga, u trenutku teške gospodarske krize, kada su ostale novine prestale izlaziti, o. Kolbe pokreće reviju nazvanu Vitez Bezgrješne; skromnu u svojoj tiskarskoj opremi, ali zato bogatu katehetskim sadržajem. Revija nailazi na dobar prijam te se naklada postupno povećava. O. Kolbe nabavlja stari tiskarski stroj sam bivajući i novinar i tiskar. No privučeni njegovim apostolskim žarom, uskoro mu se pridružuju brojni mladi koji mu se žele priključiti u marijanskome apostolatu putem tiska, posvećujući se Bogu redovničkim zavjetima.
Niepokalanow
Prostor samostana najprije u Krakowu, a potom u mjestu Grodno, postaje premalen da bi smjestio strojeve, zalihe papira i ostali pribor, kao i sobe fratara, radi čega o. Kolbe, uz dopuštenje i blagoslov poglavarâ, ujesen 1927. utemeljuje grad-samostan Niepokalanów, sagrađen od vrlo skromna materijala, ali zamišljen i ostvaren za vrlo brojnu redovničku zajednicu: g. 1939. udomit će gotovo 1000 redovnika te će raspolagati svim prostorijama i sredstvima neophodnima za apostolat sredstava društvene komunikacije, dobro opremljenom ambulantom, vatrogasnom postajom, pekarom, krojačnicom, električnom centralom itd.
U Niepokalanówu se u apostolskome djelovanju služe raznim sredstvima društvene komunikacije, ali je naglasak stavljen na tisak. Vitezu Bezgrješne, koji je 1937. dosegao nakladu od 750.000 primjeraka, uskoro će se pridružiti i drugi mjesečnici: Mali vitez (180.000 primjeraka), Miles Immaculatae (10.000 primjeraka), Vjesnik MI (42.000 primjeraka: glasilo skupina MI) te nadasve dnevni list Mali dnevnik (Maly Dziennik, sa 150.000 primjeraka radnim danima te 250.000 u blaganske dane).
Fotografije iz Niepokalanowa:
