Čudotvorna medaljica trebala bi biti znak raspoznavanja svakog “vojnika”, a zna se da svaki znak raspoznavanja predstavlja otvoreno očitovanje ideala, djelovanja, životnog programa, te je prije svega znak “potpunog predanja” Mariji, odnosno posvete Njoj.

“Posveta” obuhvaća cijelu osobu, sa svim njenim sposobnostima. Posvećena osoba predana je svome cilju, i kao takava predstavlja prethodnicu, da bi se kraljevstvo Bezgrešne u dušama što više proširilo. Iz toga se kao prirodna posljedica rađa apostolat: “lov na srca“, kako bi čitav svijet bio “Marijin ‘plijen’“, te kako bi “Marija Kraljica kraljevala nad svime i nad svima“. Samo i uvijek preko Čudotvorne medaljice, “veze s nadnaravnim, s božanskim, te darom Boga i Njegove Majke čovječanstvu“, postići će se obraćenja. U jednom nagovoru upućenom subraći u Niepokalanowu, otac Kolbe rekao je sljedeće: “Čudotvorna medaljica mora predstavljati prvorazredno sredstvo u obraćenju i posvećenju drugih jer nas podsjeća da se molimo za one koji se ne utječu Mariji, koji je ne poznaju, ili je čak i vrijeđaju psovkama”. Svaki vojnik Bezgrešne, budući da je posvećen, mora biti “osvajač duša”. Njegova “svetost” mora zračiti, a njegov žar biti što je moguće veći·. “Sami ne možemo učiniti ništa, ali uz pomoć Bezgrešne obratit ćemo sve, bacit ćemo čovječanstvo na koljena!… Okorjeli će se grešnici, preko Bezgrešne, vratiti Bogu, Njegovom Srcu punom ljubavi; svi će nevjernici primiti krštenje, te će se ostvariti ono što je Bezgrešna otkrila Svetoj Katarini Labouré: Ona će postati Kraljicom čitavoga svijeta i svakog pojedinca“. Potrebno je širiti Medaljicu gdje god je to moguće, pisao je otac Kolbe 1926. u “Vitezu Bezgrešne”: djeci, kako bi je uvijek imala o vratu; starcima, a napose mladima, jer će pod Marijinom zaštitom imati dovoljno snage za pobjedu nad nebrojenim napastima i pogibeljima što ih danas salijeću. Čak i onima koji nikada ne ulaze u crkvu, koji se boje ispovijediti, koji izruguju prakticiranje vjere, koji ismijavaju vjerske istine; koji su potonuli u kaljuži nemorala, kao i onima koji su izvan Crkve, u krivovjerju. Svima njima treba darivati Medaljicu Bezgrešne i poticati ih neka je rado nose, a na nama je onda da se svakodnevno žarko molimo Bezgrešnoj za njihovo obraćenje”·.

Do kraja svojega života, sveti je mučenik Auswitza poticao na širenje Čudotvorne medaljice i posvetu Bezgrešnoj, pomažući tako Gospi da čini “ono što Ona sama već i čini: ‘pobjeđuje sotonu i pomaže dušama u njihovu posvećenju'” (SK 1330). Svakako, pojašnjavao je on, “odgovarajuće sredstvo u radu na obraćenju i posvećenju duša može biti jedino milost Božja, koju valja zadobiti molitvom. Zapravo, među sredstvima – Vojske Bezgrešne – na prvom se mjestu pojavljuje zaziv što ga je dala sama Bezgrešna za vrijeme ukazanja vezanog uz Čudotvornu medaljicu: ‘O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’. Članovi VB potom dodaju ‘i za sve one koji se tebi ne utječu’, uključujući na taj način – preko molitve – zajedno i pojedinačno sve duše koje žive u cijelome svijetu, ali ‘naročito masone'(neprijatelje Svete Crkve), budući da ti nesretnici, iako potajno, tvore mozak najrazličitijih očitovanja protiv Boga, Crkve, spasenja i posvećenja duša. Naposljetku dodaju: “i za sve one koji su tebi preporučeni’, kako bi Bezgrešnoj povjerili djelo spasenja i posvećenja duša na kojem se u datom trenutku radi. Osim toga, i svako drugo sredstvo, “sve dok je – razumije se – dopušteno”, što ga stanje, prilike i uvjeti omogućuju. To znači da je odabir takvih sredstava prepušten revnosti i razboritosti svakog pojedinca. Na svaki način, budući da je Bezgrešna sama preporučila širenje Čudotvorne medaljice, ta Medaljica, u rukama vojnika Bezgrešne, predstavlja nešto poput zrna, preko kojeg se duše, ranjene ljubavlju prema Bezgrešnoj, lakše Njoj posvećuju” (SK 1330). Bezgrešna je, uostalom “moleća svemoć”. I “Ona je sama dovoljna da bi se zadobile i podijelile sve milosti – što ih je zaslužio Krist – bilo kakva milost. Za vrijeme ukazanja vezanog uz Čudotvornu medaljicu, blažena je Katarina Labouré vidjela zrake koje su dopirale iz prstenja s dragim kamenjem što ga je Bezgrešna nosila na prstima ruke. Te zrake simboliziraju milosti što ih Bezgrešna velikodušno dijeli svima koji ih žele” (SK 1331). Da, Bezgrešna je Majka čitavog našeg nadnaravnog života, budući da je Posrednica milosti, čak štoviše, i Majka božanske milosti. Ona je u tom smislu naša Majka u sferi milosti, sferi nadnaravnog”. A svako je obraćenje i posvećenje djelo milosti. Stoga je s pravom zazivamo također i kao Utočište grešnika, čak i velikih grešnika. Sveti je Maksimilijan govorio: “Čak i onda ako su njihovi grijesi najteži i najbrojniji; čak i onda ako im se samima čini da više ne zaslužuju nikakvo milosrđe. Sigurno je svako pročišćenje duše za Nju nova potvrda njene titule Bezgrešnoga Začeća. Što je više neka duša ogrezla u grijeh, to se više očituje moć Njene bezgrešnosti, koja takvu dušu čini bijelom poput snijega” (SK 1331). Takva je dobrota i moć Bezgrešne i snaga njene Medaljice!